Menadžmentom protiv autokratije

Peter Drucker je otac modernog menadžmenta i jedan od najvećih ekonomskih  genija svih vremena. Njegova djela su imala ogroman uticaj na današnju ekonomiju i način na koji funkcioniše moderno društvo. Upravo čitam njegovu knjigu u kojoj kaže da je menadžment jedina prava alternativa tiraniji.

To je zapravo sasvim logično, tamo gdje nema kvalitetnog upravljanja resursima i gdje institucije nisu funkcionalne rađa se tiranija, autokratija, diktatura. Da me ne shvatite pogrešno, ne mislim samo na političku državu. To se dešava i u kompanijama. I ograničava njihov razvoj. Često dovodi do propasti. Ta se anomalija javlja i u državnoj upravi na nižim nivoima. Postoje odjeljenja koja imaju svoje diktatore koji smatraju da imaju doživotno pravo na svoje radno mjesto, a još ga i planiraju ostaviti u nasljeđe potomku.

Nedostatak kvalitetnog i odgovornog menadžementa nije problem samo naše jadne male zemlje. Većina država u razvoju ima te probleme. Gdje god vidite neiskorištene resurse (ljudske ili materijalne) znajte da nedostaje kvalitetnog upravljanja. Nedavno sam naišao na podatak da je najveći problem ruskog ekonomskog razvoja nedostatak kvalitetnog menadžerskog kadra. Studenti koji se školuju u inostranstvu najčešće tamo i ostaju (zvuči poznato), a domaći univerziteti nemaju kvalitetnog profesorskog kadra u ovim oblastima. I resursi stoje neiskorišteni.

Kada nema boljih ideja najlakše je predložiti uvođenje predsjedničkog sistema, što je nedavno predložio Predsjednik Dodik, kako bi vlast navodno bila funkcionalnija. Ali to nije rješenje. To je autokratski potez koji neće doprinijeti razvoju. Nama ne treba sveukupna moć skoncentrisana u rukama jednog čovjeka,  treba nam kvalitetan menadžerski kadar. Ok, nije to jedino što nam nedostaje. Treba nam i vladavina prava, treba nam više stručnosti u svim sferama društva, očajnički nam treba više kulture i etike, ali da bi pokrenuli ekonomiju, pitanje upravljanja resursima od najvećeg je značaja.

Zapadni svijet ima dugu tradiciju školovanja menadžera. Mi nemamo. Kod nas je taj termin relativno nov, mnogima i nejasan pa iz neznanja nekad izaziva negativne asocijacije. Tako ponekad čujem da se kod nas „svi obrazuju za nekakve menadžere“, da „niko neće da radi, a svi bi da šefuju“ i slično tome. Istina je da imamo premalo menadžera, a pogotovo obučenih, specijaliziranih i iskusnih. Dobar menadžer ne mora nužno završiti menadžersku školu. Škola obrazuje koliko umije, ali ne garantuje uspjeh. Poznajem izvrsne menadžere sa impresivnim iskustvom i rezultatima koji nisu školovani za rukovođenje već su te vještine stekli kroz rad.

Kvalitetan i odgovoran menadžment nam treba u privredi, javnoj upravi, kulturi, zdravstvu, sportu, nevladinom sektoru.

Da bi se ovaj problem riješio potrebno je vrijeme i posvećenost u širem smislu. Država svakako može pomoći na više načina:

• Na funkcije u javnoj upravi treba zapošljavati obrazovane, iskusne i odgovorne rukovodioce (znam, zvuči kao utopija, ali u tome i jeste suština problema);
• Kroz medije treba promovisati uspješne menadžere;
• Potrebno je pomoći institucijama koje obrazuju menadžere;
• Po potrebi treba angažovati strane stručnjake koji bi radili na obuci domaćeg kadra;
• Organizovati ili podržati organizaciju konferencija na temu menadžmenta, lokalnih i regionalnih, domaćih i međunarodnih.

S toga, ne treba nam predsjednički sistem, treba nam kvalitetan menadžment.