Tehnofobija i druge kolektivne paranoje

Definicija: Tehnofobija je strah od napredne tehnologije ili kompleksnih uređaja, naročito kompjutera. Iako postoje razni oblici tehnofobije oni postaju sve kompleksniji kako tehnologija nastavlja da se razvija.

Fobija je neopravdan i prekomjeran strah i sama po sebi nije društveni problem, ali postaje kada od nje pate donosioci važnih odluka.
Paranoja je strah ili tjeskoba neke osobe koji nastaje zbog iracionalnih ideja ili nesposobnosti da razlikuje maštu od stvarnosti.

U Socijalističkoj Jugoslaviji fizičkim licima dugo nije bilo moguće uspostavljanje telefonske veze sa inostranstvom jer su tadašnji politički zvaničnici smatrali da je to nepotrebno za običan narod pa čak i opasno po državnu bezbjednost jer zašto bi, pobogu, neko civilno lice komuniciralo sa nekim u inostranstvu, moglo bi otkriti kakvu državnu tajnu, bezbjednosni podatak, lokaciju nekog vojnog ili energetskog objekta. Ako hoće da komunicira sa familijom u inostranstvu neka se lijepo dopisuju, tome pošta služi. Takvo je vrijeme bilo.

Prije dvadesetak godina neki od naših političara nisu smatrali bitnim da se narodu obezbijedi korištenje interneta putem dial-up veze, mislili su da je to nepotrebno, suvišno, pa čak i opasno po nacionalnu bezbjednost. Srećom, razum je prevladao.

U nekim državama poput Kube, Sjeverne Koreje, Irana i Saudijske Arabije nije prevladao razum nego paranoja pa je upotreba interneta i danas zabranjena ili je nadgledana, ograničena i strogo kontrolisana.

Danas u BiH imamo sličnu situaciju sa uvođenjem mobilne telefonije četvrte generacije, digitalnim televizijskim signalom i digitalizacijom državne administracije i birokratskih procedura.

Uglavnom, u svakoj vremenskoj epohi i svakom političkom sistemu koji je vladao ovim prostorima imali smo određenu garnituru političara i vršilaca vlasti koji su smatrali da je nova tehnologija nepotrebna pa čak i opasna i trudili su se da je na sve moguće načine ospore, zaustave, uspore i odlože njeno uvođenje. Nekada su to bili elektrifikacija i telefon, danas su internet i savremene komunikacijske i digitalne tehnologije. 

U kraju iz kojeg potičem prilikom uvođenja električne energije za vrijeme SFR Jugoslavije narodni predstavnici nekih sela, koji su ujedno bili i partijski komesari, su odbili elektrifikaciju tvrdeći da im ne treba i velikodušno su izjavljivali da sigurno ima drugih sela kojima je to potrebnije nego njihovim, jer njima je, eto, i ovako sasvim dobro. Tajno, plašili su se udara struje, požara, prehlade zbog hladne hrane iz frižidera, strahovali su da djeca neće htjeti ići spavati na vrijeme ako u kući bude gorila sijalica i ko zna kakve su ih još elektroničke strijepnje morile. Neka sela iz tog kraja su dočekala elektrifikaciju tek dvije decenije kasnije i među zadnjima u cijeloj bivšoj državi.

I pored najava da će 4G mobilna mreža sigurno biti uvedena tokom 2018. jasno je da je to nemoguća misija i da ćemo čak imati sreće ako se ostvari u 2019. Stvar je zapela u komplikovanim procedurama i slaboj koordinaciji između Savjeta ministara, tačnije Ministarstva saobraćaja i komunikacija BiH, Regulatorne agencije za komunikacije BiH, Ministarstva saobraćaja i veza Republike Srpske i Ministarstva prometa i komunikacija BiH. Kako saznajem, od tri licencirana operatera mobilne telefonije u BiH jedan ima nabavljenu i instaliranu opremu za 4G (Mtel), drugi ima nabavljenu opremu, ali nije instalirana (HT Eronet), a treći još nije ni nabavio opremu (BH Telecom). Zakon kaže da jedino sva tri operatera mogu dobiti licencu, a ne samo jedan ili dva. Toliko o slobodnom tržištu u BiH.

Zapravo, ne postoji dovoljno političke volje da se sprovede prelazak na 4G mrežu. Zbog toga je danas Bosna i Hercegovina uz Ukrajinu posljednja zemlja u Evropi koja koristi mobilnu telefoniju treće generacije. Sve ostale države su uvele četvrtu generaciju i ubrzano se pripremaju za uvođenje pete generacije mobilne telefonije. Akcijski plan EU kaže da zemlje i operateri do 2020. trebaju biti spremni za uvođenje 5G mreže, a neke zemlje i gradovi već testiraju ovu tehnologiju.

Normalno je postaviti pitanje šta nam donose 4G i 5G mobilne mreže i kakvu bi korist građani mogli imati od toga. Nove generacije donose puno brži prenos podataka, što znači superbrzi internet i značajno stabilniju vezu, a to izuzetno povoljno utiče na dalji razvoj komunikacija i digitalizaciju što direktno podstiče razvoj privrede i preduzetništva. Znači novi poslovi, ubrzana i unaprijeđena komunikacija, šire mogućnosti digitalizacije i informatizacije društva i javne administracije i tako dalje u nedogled. 5G mreža će izbrisati granice u mogućnostima prenosa podataka i uvesti nas u potpuno digitalizovano društvo te omogućiti primjenu tehnološkog trenda koji tek dolazi, a to je IoT (Internet of things) o čemu ću pisati u nekom od narednih tekstova. Dakle, pitanje “Čemu služi brza internet veza?” je isto kao i pitanje “Čemu služi autoput?”.

Poput političkih predstavnika nekih sela u mom rodnom kraju tokom 1960-ih i 1970-ih godina koji nisu dozvolili elektrifikaciju zbog paranoja koje su ih mučile, pretpostavljam da današnji pojedini predstavnici vlasti blokiraju savremene tehnologije iz sljedećih strahova, uvjerenja i dilema:

To zrači.

Ionako previše buljimo u te ekrane.

Narod se otuđio i prestao družiti zbog tehnologije.

Špijuniraće nas CIA/ MI6/ FSB/ MOSAD/ KBG/ DB/ OZNA/ UDBA/ Informbiro/ Crna ruka/ Securitate.

Šta će nam to?

Imamo mi prečih stvari i većih problema od toga.

Ko će ponovo učiti?

Kako ćemo mi to kontrolisati?

Ja se bavim ozbiljnim državničkim poslovima, nemam vremena za  te budalaštine.

Nije to za naš narod.

Nije naš narod za to.

Ima li neko da mi objasni šta znači to 4G/ 5G?
Kaže moj kum da je to HARP.

Zaboravićemo narodne običaje.

A što baš ja moram potpisati?

Šta nam ovako fali?

Šta je mom djedu falilo bez te tehnologije?

Čekaj da prođu praznici.

Čekaj da prođu izbori.

Čekaj da prođu lokalni izbori.

Sad će smjena vlasti pa neka se sljedeći ko dođe bavi sa tim.

I dok se donosioci ovih odluka bore sa svojim tehnofobijama BiH i Ukrajina ostadoše zadnja sela u mraku u cijeloj Evropi.