Liderstvo 21. vijeka: Inovativni lider

"Inovacija čini razliku između lidera i pratioca" tvrdio je Steve Jobs. Brzina kojom se mijenja poslovno okruženje u kojem radimo, način na koji radimo i tehnologija koju koristimo tjera poslovne lidere na konstanto učenje i inoviranje. Cjeloživotno učenje je obaveza za svakog ko želi da postane i ostane ozbiljan igrač na tržištu. Sigurnost više ne postoji. Učenje, inovativnost i kreativnost moraju stalno biti u funkciji jer sasvim sigurno i konkurenti rade na tim poljima. Uspavanost i tvrdoglavost kompaniju mogu koštati sunovrata od svjetske dominacije do bankrota u samo nekoliko godina kao što se desilo Nokiji na tržištu mobilnih telefona.

Hrvatski profesor, pisac i publicista Velimir Srića u svojoj knjizi „Inventivni menadžer u 100 lekcija“ pravi razliku između dvije vrste učenja:

1. Učenje radi preživljavanja – predstavlja sposobnost prilagođavanja okolini odnosno, u poslovnom svijetu, tržištu. U ovoj vrsti učenja uči se na greškama i korištenjem dostupnih izvora informacija. Ova vrsta učenja je dovoljna samo za preživljavanje. Radi se o reaktivnom ponašanju i učenju kao odgovoru na probleme i izazove. Učim kad moram i kad osjetim da mi je novo znanje neophodno.[1] 
2. Učenje radi stvaranja – ili generičko učenje koje ima aktivan pristup. Pokreće ga želja i potreba da se bude generator promjena, trendova i razvoja, a ne samo posmatrač i neko ko se prilagođava promjenama. Učenje radi stvaranja predstavlja sposobnost menadžera ili organizacije da aktivno mijenjaju svoju okolinu, da prepoznaju nove šanse i nalaze izvore kreativnih ideja, da se razvijaju sagledavajući i predviđajući, ili čak kreirajući razvojne trendove.[2]

Lider 21. vijeka uči radi stvaranja. Cjeloživotno učenje je njegovo opredjeljenje i on učenju pristupa sa strasti i željom za sticanjem novih saznanja koja će primjeniti u praksi. On uživa u ličnom razvoju.

Lider 21. vijeka je prvenstveno inovativan, a nerijetko i inventan. Ova dva pojma se često poistovjećuju, a postoji značajna razlika. Inovacija je novi metod korištenja starih informacija ili stavljanje u praksu novih informacija. Inovacija treba da primjenom nove ili poboljšane ideje, resursa, postupka ili procesa donese nove koristi ili kvalitetu. Sa druge strane, invencija je neko naučno ili tehničko otkriće. Za invenciju je potrebno razmišljanje van konteksta poznatih stvari, ona se vezuje za apstraktnu misao i proces kreativnosti. Pod inventivnosti se podrazumjeva izumiteljski dar i stvaralačka fantazija. Može se reći i da je invencija otkriće, a inovacija način njegove primjene u praksi. Nikola Tesla je, na primjer, više bio posvećen inventivnom stvaralačkom radu, a Steve Jobs inovativnom, premda su i jedan i drugi djelovali na oba polja. Lider 21. vijeka mora biti inovativan, a još bolje ako je pri tom i inventivan.

Dvije vrste vještina na kojima mora stalno raditi su potrebne modernom lideru kako bi bio potpuni profesionalac i predvodnik promjena u svom okruženju. To su meke vještine (soft skills) i tvrde vještine (hard skills). Specifičnost doba interneta u kom živimo jeste da je svakom pojedincu željnom razvoja i učenja lako dostupna većina znanja neophodna za postizanje uspjeha. Moram li napominjati da nikad u ljudskoj istoriji niti jedna generacija nije imali ni sličnu privilegiju?

Meke vještine (soft skills) se ne uče kroz redovno obrazovanje. One su nastale kao rezultat tehnoloških i društvenih promjena i procesa globalizacije. Institucije formalnog obrazovanja ih za sad teško prihvataju i neke od ovih vještina se izučavaju tek na ponekim univerzitetima koji se trude da prate moderne trendove. Neke od mekih vještina su:

1. Upravljanje promjenama
2. Vještina komuniciranja
3. Upravljanje projektima
4. Pregovaranje
5. Rješavanje problema
6. Upravljanje stresom
7. Upravljanje ljudskim potencijalima
8. Upravljanje vremenom
9. Kreativno pisanje
10. Postavljanje i upravljanje ciljevima
11. Lobiranje.

Tvrde vještine (hard skills) su one koje se uče kroz sistem redovnog obrazovanja. To su stručna i tehnološka znanja iz određenih oblasti. Tvrde vještine su specifične sposobnosti koje mogu da se definišu i izmjere. One uključuju:

1. Stručne kvalifikacije
2. Upravljanje mašinama i alatima
3. Poznavanje procedura i metodologija
4. Specijalizacije
5. Analitika
6. Kucanje, čitanje i pisanje
7. Matematičke vještine
8. Korištenje određenih softverskih programa.

Idealan menadžer je onaj koji ima razvijene i meke i tvrde vještine. U zavisnosti od konkretnog posla nekad su bitnije jedne, a nekad druge vještine, ali generalno, menadžer bez razvijenih mekih vještina neće biti u stanju da iz svog tima izvuče najbolje. Menadžer treba da bude stručnjak u oblasti kojom se bavi. Ne mora biti ekspert, jer njih može zaposliti, ali u određenoj mjeri mora biti stručan i poznavati oblast u kojoj posluje. Međutim, posjedovanje mekih vještina je magični sastojak koji će nekog napraviti dobrim liderom zbog kojeg će članovi njegovog tima pružati svoje maksimume.

Početkom 1990-ih Lou Gerstner je došao na čelo tada posrnulog diva kompanije IBM. Mnogi su se pitali kako će takvog tehnološkog giganta voditi neko ko nije stručnjak za kompjutere. On je u svom pozdravnom govoru, obraćajući se zaposlenima rekao da on nije stručnjak za kompjutere, ali i da ne mora da bude jer oni to već jesu, a da je njegov zadatak da ih nauči poslovnoj strategiji, tržištu, timskom radu i boljoj organizaciji. Te oblasti su bile glavni problemi IBM-a. Napomenuo je da kompanija nije u krizi jer ne zna proizvoditi kompjutere, već zbog toga što je izgubila viziju, motivaciju, ima staromodnu organizaciju i nema dovoljno poštovanja prema svojim kupcima. Gerstner je potpuno preokrenuo poslovanje kompanije i vratio joj pobjednički mentalitet.

Treneri vrhunskih sportista i sportskih timova sve više pažnje posvećuju razvoju mekih vještina kod sebe samih, ali i kod svojih pulena. Smatraju da nije dovoljno razvijati samo fizičke vještine kako bi se postigli dobri rezultati. Sportisti moraju biti dobri timski igrači, imati razvijene komunikacijske vještine, znati se nositi sa stresom i kvalitetno upravljati sa vremenom. Samo tako svoju vježbu i talente mogu maksimalno iskoristiti. Kao dodatni bonus za sportiste koji imaju razvijene meke vještine (na primjer verbalne i digitalne vještine komuniciranja) dolazi saradnja sa kompanijama koje ih rado i često angažuju kao promotere i brend ambasadore.

---

[1] Velimir Srića – Inventivni menadžer u 100 lekcija – str 18. – Znanje d.d. Zagreb – 2004.

[2] Velimir Srića – Inventivni menadžer u 100 lekcija – str 18. – Znanje d.d. Zagreb – 2004.