Banja Luka kao brend

Može li grad biti brend? Naravno da može. Gradovi se međusobno, kao kompanije, takmiče koji će da privuče više turista, investitora, studenata i talentovanih pojedinaca koji bi živjeli i radili u njemu. Kažu da se u New York dnevno doseli u prosjeku dvadesetak pisaca. Što je grad atraktivniji to će imati kvalitetniju, obrazovaniju i kreativniju strukturu stanovništa koja će mu doprinositi radom i stvaranjem. Također imaće više turista i investicija.

Šta jedan grad čini atraktivnim za život? Definitivno više faktora kao što su: veličina, geografski položaj, infrastruktura, cijene, arhitektura, zdravstvo, struktura stanovništva, kulturni sadržaji, sportski sadržaji, mogućnost zaposlenja, istorija, bezbjednost, zaštita okoline, zelene površine, komunalne usluge, gradski prevoz i mnogi drugi faktori. Beč, Cirih i Melburn su već godinama u samom vrhu gradova koji pružaju najkvalitetnije uslove za život, a Bagdad, Lagos i Bogota na dnu iste skale. Ipak, postoji još jedna vrlo bitna karakteristika koja grad može da izdvoji iz prosjeka i učini ga atraktivnijim od sličnih. To je imidž grada. U određenoj mjeri on može da se kreira i donekle se sa njim može upravljati. To je brendiranje gradova. Možda najbolji primjer grada koji brendiranjem izvlači najbolje iz svojih resursa je Berlin. Druga krajnost je Rim koji i pored ogromnih potencijala stagnira u razvoju i na lošem je glasu po raznim pitanjima. U našem okruženju Pula i Budva su primjeri dobrog brendiranja.

Gdje je u svemu ovom Banja Luka? Ne idealiziram naš grad. Dobro poznajem sve njegove prednosti i mane, ali sam ubjeđen da ima veliki razvojni potencijal koji stoji neiskorišten. Između ostalog i zbog izrazito lošeg imidža. Jedina osoba koja se aktivno bavi imidžom Banje Luke je Predsjednik Republike Srpske, a kakvi su mu rezultati bolje bi bilo da nam se ne bavi pitanjima imidža. U Banju Luku ne dolaze ni turisti, ni investitori, niti izuzetno kreativni ljudi željni rada i stvaranja. Dolaze samo studenti iz drugih krajeva Srpske i ponešto ljudi koji bježe iz drugih potpuno propalih gradova i sela u Bosni i Hercegovini.

Potencijali koji Banja Luku izdvajaju, a koji nisu dovoljno iskorišteni i mogli bi je učiniti atraktivnom su:

• Odlična geografska pozicija – blizina većih gradova (Zagreb, Beograd, Sarajevo, Split, Ljubljana, Beč, Budimpešta), blizina mora, blizina planina. Ovo bi trebao biti dobar potencijal za razvoj banjalučkog aerodroma kad ga ne bi vodili ljudi kojima je jedini cilj da što manje rade. Smatram da je banjalučki aerodrom idealan za low cost i cargo letove. Geografska pozicija našeg grada je također potencijal za aktivan razvoj tranzitnog turizma.
• Ljepota grada – Banja Luka je lijep grad. Ima staro gradsko jezgro, tvrđavu i planinsku rijeku u samom centru grada, ali te cjeline nisu povezane i objedinjene. Uređen pristup rijeci u centru ne postoji, Kastel je u katastrofalnom stanju (i pored djelimične obnove), a pješačke zone su premalene.
• Niske cijene – Banja Luka ima najniže cijene ugostiteljskih usluga od svih većih gradova u regionu. Također, cijene noćenja u hotelima, hostelima i privatnom smještaju su niže od reginalnog prosjeka. Beograd, Zagreb i primorje su već dostigli evropske prosjeke, a nisu daleko ni ostali veći gradovi.
• Gastronomska ponuda – Banjalučki ćevap, Nektar pivo i sir Trapist su poznati u regionu. Ovu ponudu treba širiti i nadograđivati, a u kombinaciji sa niskim cijenama pruža dobru bazu za proširenje turističke ponude. Banja Luka bi na gastronomskoj ponudi i zabavi (noćni život, festivali, koncerti) mogla izgraditi turističku ponudu koja bi pružala solidnu finansijsku injekciju.
• Zabava – Mit o sedam djevojaka na jednog momka je nešto po čemu je Banja Luka zaista poznata.  Znam, jer me ljudi pitaju da li je to istina gdje god da se zateknem u bivšoj državi. Ne treba imidž graditi samo na tome jer bi ljudi dolazili sa pogrešnim očekivanjima, ali treba taj mit dograditi na priču da je Banja Luka grad pun mladih i lijepih ljudi, što i jeste. Ako se tome doda zanimljiv i sadržajan noćni život sa klubovima, pabovima, restoranima, diskotekama, koncertima i festivalima onda to postaje ozbiljan turistički potencijal. Beograd to radi već godinama, pa ne vidim zašto u manjem obimu ne bi mogla i Banja Luka. Niske cijene već imamo, a to je ogromna prednost.
• Zelenilo – I pored ozbiljnog narušavanja ove karakteristike, zelenilo je i dalje zaštitni znak Banja Luke, makar još nekoliko godina, a nadam se i puno duže.

Zašto je Banjoj Luci potreban brending? Pri izboru turističke destinacije, poslovne lokacije ili mjesta za život ili studiranje pored „tvrdih“ faktora kao što su turističke atrakcije, poslovna klima, cijene ili troškovi sve se više gledaju i „meki“ faktori poput stila života, imidža i kulture. Brendiranje grada ima šansu upravo u tim „mekim“ faktorima kako bi se stvorila pozitivna slika o gradu i napravila dodatna vrijednost koja bi bolje iskoristila mogućnosti koje grad posjeduje. Kada grad nema svoj brend sa kojim upravlja, onda ljudi o njemu sami razvijaju sliku, dobru ili lošu, na osnovu informacija koje posjeduju i ljudi koji ga predstavljaju, na primjer političara, ako već nema poznatih sportista, umjetnika ili biznismena iz tog grada.

Najbolji ambasadori brenda grada su njegovi građani. Oni trebaju biti zadovoljni svojim gradom, ispunjeni ponosom, poznavati ga i pričati drugima pohvalno o njemu. Zato brendiranje grada treba da bude usmjereno i prema građanima jer nema te agencije koja će uraditi uspješnu kampanju za grad kojim nisu zadovoljni njegovi stanovnici.

P.S. Ideje iznesene u ovom tekstu poklanjam Turističkoj organizaciji Grada Banja Luka od kojih ne očekujem ništa osim da rade svoj posao za koji su plaćeni iz poreza koje mi plaćamo.