Friday, June 8, 2018

Moj prvi mundijal

Prvo svjetsko prvenstvo u fudbalu koje pamtim je ono održano 1990. godine u Italiji. Imao sam deset godina i cijelo ljeto sam proveo u Karinu u Dalmaciji. Bio nas je čopor dječaka iz svih krajeva bivše države i bili smo potpuno ludi za fudbalom. Ništa drugo za nas nije postojalo. Još uvijek premladi da nas interesuju djevojčice i apsolutno nezainteresovani za političko stanje u državi za koju smo svim srcem navijali, a koja je lagano klizila u sunovrat. Samo fudbal. Jasno pamtim kao da sam jutros gledao šarenilo dresova svih boja, majstorije Mateusa i Bađa, Stojkovićeve golove protiv Španije, ludorije Iguite, ples sa korner zastavicom Rodžera Mile, Valderaminu frizuru i Maradonine suze. Ipak, najbolje pamtim utakmicu Jugoslavija - Argentina i penale poslije produžetaka. Odbranjeni penal Ivkovića Maradoni - o srećo, o radosti, a onda Gojkočeina odbrana Hadžibegiću - o tugo, o nesrećo. Jugoslavija je ispala u četvrtfinalu od moćne Argentine, tada još uvijek, zvaničnog prvaka svijeta.
Carlos Valderrama
Ime Serhio Gojkočea sam upamtio za sva vremena, kao i druga, meni tada, jako čudna, beskrajno zanimljiva, zabavna i smiješna imena poput Skilaći, Zubizareta, Klinsman, Kaniđa, Gaskojn, Butragenjo, Rajkard, Van Basten, Bebeto, sastava reprezentacija. Bio sam u samom vrhu, ali jedan dječak iz Zagreba je Hvangbo-Kvan, Zenga, Litbarski. Održavali smo otvoreno prvenstvo u poznavanju bio neprevaziđen. Mislim da je sve sastave znao napamet.
Tog ljeta sam naučio da je svijet jedno veliko mjesto puno različitih ljudi nevjerovatno čudnih imena, ludih frizura, neobičnih jezika, drugačijeg izgleda i boje kože, koji svi podjednako trče i trude se, žele da zabiju gol, žele da pobjede i slave i svi jednako tuguju, ljute se i žale kada izgube. Poistovjetio sam se sa dječacima u Argentini, Brazilu, Italiji, Kamerunu, Engleskoj, Njemačkoj ili Južnoj Koreji koji se ko i ja raduju i tuguju, trče za loptom, glume omiljene zvijezde i maštaju kako zabijaju gol makazicama u finalu svjetskog prvenstva. Prvi put sam doživio cijeli svijet kao nevjerovatno zanimljivo i raznoliko mjesto. Izbor za mis svijeta će me ozbiljno zainteresovati tek koji mjesec kasnije te ću ljepotu i raznolikost planete nam zemlje i ljudskog roda početi upoznavati i iz tog, malo drugačijeg, ali ništa manje zanimljivog ugla.
Finale: Argentina - Zapadna Njemačka
Ispadanje Jugoslavije od strane Argentine doživio sam kao epsku katastrofu u kojoj sam ipak pronašao zrno utjehe jer sam obožavao Diega Maradonu. Ponovnu tugu sam doživio u finalu kada je Njemačka pobijedila Argentinu, a veliki mali Maradona završio prvenstvo u suzama. Tada su nas, još uvijek, stariji učili da je fudbal igra između dvije ekipe od po jedanaest igrača u kojoj se uvijek navija protiv Nijemaca.
Apsolutnu i savršenu sreću sam ipak doživio desetak mjeseci kasnije kada je moja Crvena Zvezda u Bariju na penale dobila Olimpik iz Marselja i postala evropski klupski prvak. Drhtao sam od straha kada su izvođeni jedanaesterci jer sam se sjetio ispadanja Jugoslavije u Italiji. Vrištao sam od sreće kada smo pobijedili.
Gledao sam sve naredne mundijale, ali nisam ih doživljavao tako emotivno kao taj u Italiji 1990. Samo jedan mundijal je prvi koji gledaš i pamtiš do kraja života.
Dragan Stojković
Ovogodišnji mundijal ću gledati sa jednim devetogodišnjakom, mojim nećakom Lukom, koji ne može dočekati početak prvenstva. Lud je za Nejmarom, Mesijem i Salahom isto onako kako sam ja bio za Maradonom, Stojkovićem i Bađom. Vodimo ozbiljne intelektualne rasprave o tome ko će biti najbolji strijelac, a ko bi mogao uzeti prvenstvo. Takmičimo se u poznavanju sastava reprezentacija i redovno me dobija iako mu ne popuštam ni pedlja i na kvarno koristim google. Njemu google ne treba, sve podatke ima u glavi. Luka i njegov drug smatraju da Šime Vrsaljko ima ubjedljivo najsmješnije ime na ovom prvenstvu.
Mundijal je sreća, mundijal je život, mundijal izjednačava strast i ludost devetogodišnjaka i tridesetdevetogodišnjaka prema jednoj, samo naizgled, banalnoj stvari kao što je trčanje za kožnom loptom po travi. Mundijal ujedini svijet na mjesec dana i podsjeti nas da je život dar i igra u kojoj se raduješ, tuguješ, pjevaš, plačeš i slaviš, sve u svoje vrijeme. Fudbal ti dopušta da podjetinjiš i poblesaviš, a da niko ne misli da si lud.
Za one kojima treba pojašnjenje mundijal je svjetsko prvenstvo u fudbalu koje se igra svake četiri godine, a ovog ljeta se održava u Rusiji. Nama dječacima od devet, trideset devet i devedeset devet godina to je mjesec dana beskrajne zabave. Eto, zato je fudbal, kako se kolokvijalno kaže, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Osim kada se igra svjetsko prvenstvo. Tada je najvažnija stvar na svijetu.

No comments: