Saturday, January 27, 2018

Posljednji pozdrav herojima

I ovako nam je nedostajalo heroja. Odavno. Onih heroja koji su sposobni osnažiti i ohrabriti ljude i vratiti im vjeru u prave ljudske vrijednosti. A onda smo u samo nekoliko dana ostali bez dva velika borca za pravdu, slobodu i istinu, dva neustrašiva heroja koji su pomjerali granice, ali ne nacionalne i međudržavne već one u glavama ljudi. Borili su se protiv totalitarizma, jednoumlja, autokratije, mafije, ratnih zločinaca, diktatora (stvarnih i potencijalnih) i svakog drugog oblika korupcije, gluposti i primitivizma koji tako dobro uspijevaju na našem Balkanu. Smetali su mnogima i mnogi su se obradovali njihovoj smrti, ne samo oni koji su direktno ili manje direktno ubrzali njihov odlazak pod zemlju.
Svaki od njih dvojice se borio na svoj način i onako kako je najbolje znao. Oliver političkim radom i aktivizmom, a Predrag perom oštrim kao sablja, a sa vremena na vrijeme i ponekim umjetničkim performansom.
Lucićevi i Dežulovićevi živi nastupi spadaju u najbolje koje sam ikad gledao. To je bio nekakav miks čitanja poezije, klapskog pjevanja, stand-up komedije i brutalnog suočavanja sa autohtonim balkanskim bezumljem. Poslije jednog takvog performansa u banjalučkom pozorištu Jazavac smo se upoznali. Nakon izvedbe prišao sam da mu čestitam na nastupu, upoznam se sa njim i stavim mu do znanja koliko pratim, poznajem i cijenim njegov rad. Bilo mu je jako drago. Radovao se mojim komplimentima i pohvalama kao početnik, a iza sebe je imao impozantan stvaralački opus. Skromni genije sa iskrenim osmjehom.
Olivera nisam imao priliku upoznati, ali sam bio dobro upoznat sa onim što je radio i za šta se zalagao. Danas svi znaju ko je bio Oliver Ivanović, najznačajniji poslijeratni politički vođa Srba sa Kosova. Ipak, široj zajednici nije toliko poznato ime Predraga Lucića. Predrag je bio splitski novinar, pjesnik, pisac i režiser. Jedan je od osnivača satiričnog magazina Feral Tribune koji je godinama uveseljavao čitaoce i provocirao političare, ne samo u Hrvatskoj gdje je izlazio, već širom prostora na kojem se govori jezicima Južnih Slovena. Feral je bio trn u oku HDZ-ovoj vlasti u Hrvatskoj koja ga je nizom mjera natjerala na gašenje. Predrag je imao nevjerovatan talenat da vas jednim stihom ili rečenicom isprovocira, naljuti i natjera na razmišljanje na potpuno drugačiji način. Pored toga je imao i vrlo istančan smisao za humor, a nije mu nedostajalo ni hrabrosti da napadne nedodirljive postulate i temelje nacionalističkih politika, prvenstveno u Hrvatskoj odakle je bio, ali i drugim bivšim jugoslovenskim republikama. Predrag je svojom hrabrošću ohrabrivao mnoge i ostvario je nemjerljiv uticaj na rad velikog broja novinara na Zapadnom Balkanu.
Tragedija je učinila ime Olivera Ivanovića svima poznatim, ali ono što šira javnost ipak ne zna o Oliveru jeste činjenica da je on bio posljednji politički zatvorenik u Evropi. Proveo je tri godine i tri mjeseca u albanskom zatvoru pod optužbama koje bi svaki ozbiljan pravnik smatrao smiješnima. I pored toga Oliver je svojim djelovanjem stalno težio smirivanju tenzija između Srba i Albanaca, pozivao na toleranciju i bio glas razuma. Zalagao se za razvoj društva, a to na Zapadnom Balkanu još uvijek sa sobom nosi ozbiljnu opasnost. Bio je trn u oku mnogima sa obe strane rijeke Ibar, a najviše onima kojima odgovara stanje zamrznutog konflikta između Albanaca i Srba.
Oliver Ivanović je brutalno ubijen u atentatu sa šest metaka iz duge devetke, Predrag Lucić je otišao tiho, savladan teškom bolešću nakon duge borbe. 
Svijete, postao si siromašniji za dva herojska srca koja se nisu štedjela da te učine makar malo boljim.
Heroji, neka vam je vječna slava.

No comments: